clarice lispector: ako je post-holokaust evropska srednjevropska knjizevnost (bernhard et al) motivski ponovaljajuca, ostrougalsta, stripped-down recenica koja se uvija u samoj sebi, onda je lispector okrugla, sporoprotcna fraza, ponekada nalik na notu brevis, ponekada tako elipticna da izmamljuje smeh, ali i teskobu...
hocu reci, ista mera teskobe, drugacija sredstva...teskoba zivota unutar "politicke crne rupe" i nemogucnosti koraka sa onu stranu nulte tacke, odnosno kod lispector teskoba "condition feminine" koje nikada ne moze biti smisleno, do kraja kreativno ili izreceno...vec je ono praznina sama - praznina koja odoleva sto bi rekla C.Malabou
- Ksenija